RAT U MOJOJ ZEMLJI

Vrijeme briše tragove bola i tuge...
ali nikad nije brisalo legende,jer
legende ne umiru...

Biblioteka
Iznad glave začuješ zvižduk, pa prođu dvije-tri sekunde napetosti, a onda se dolje, negdje u gradu, prolomi eksplozija. S tvoga prozora to mjesto se uvijek dobro vidi. Najprije je kao visok, vitak stup prašine koji se pretvara u dim i u vatru. Čekaš još nekoliko trenutaka da prepoznaš o kakvom se stanu radi. Ako vatra bude spora i lijena, riječ je o zapaljenom domu neke sirotinje. Ako plane u veliku modru kuglu, to onda gori nečije lijepo uređeno potkrovlje opkovano lakiranom lamperijom. Ako plamti dugo i ustrajno, to se zapalio dom bogatog čaršijskog gazde, pun starinskog masivnog namještaja. Ali ako se plamen digne iznenada, divlji i razuzdan kao kosa Farrah Fawcett, i još brže nestane puštajući da vjetar raznosi pepelne listiće nad gradom, ti znaš da je upravo izgorjela nečija kućna biblioteka. Kako si u trinaest mjeseci bombardiranja nad gradom vidio puno tih velikih razigranih buktinja, pomišljaš da je Sarajevo ležalo na knjigama. Ako i nije, želiš da kažeš da je tako dok prstima dodiruješ svoje, još nezapaljene.

U svakoj privatnoj biblioteci najviše je nepročitanih knjiga, onih koje si kupio zbog boje njihovih korica, imena autora, ili naprosto zato što su te svojim mirisom privlačile. Takvu knjigu dodiruješ često prvih dana nakon kupovine, otvaraš je, pročitaš dva-tri reda i vraćaš je natrag. Nakon nekog vremena zaboravljaš je, ili je iz daljine pogledavaš s blagim gađenjem. Često si poželio odnijeti je u najbližu javnu biblioteku, pokloniti je nekome, riješiti je se na bilo koji način, ali nikada nisi imao načina to učiniti. Ona je ostajala kao čudna potvrda tvoje sklonosti gomilanju nepotrebnih stvari, koja će se u jednom bolnom, vatrenom trenutku pretvoriti u gomilanje uspomena. Sve te bespotrebne i nepročitane knjige opteretit će te dok se budeš opraštao od njih. Gotovo ćeš razumjeti veselje vatre dok je iste takve gutala dolje u gradu.

Manje je knjiga kojima se nisi vraćao od djetinjstva. One su te podsjećale na doba kada još nisi naučio preskakati stranice i čitati iz gornjeg lijevog u donji desni kut. To su vjerojatno jedine knjige koje si stvarno pročitao u životu. Sve dobre dječje priče imale su tužan kraj iz kojeg nisi mogao ništa naučiti osim da je tuga ono mjesto na kojem fikcija postaje važnija od stvarnosti. U filmu "Mrtvi" Johna Hustona jedna se žena rasplakala, a da nije uspjela objasniti zašto. Dok si ga gledao, pomisio si da je to ustvari to, i došlo ti je da plačeš…

Majkama Srebreničana stradalih u masakru počinjenom nakon pada grada, a koji se dogodio unatoč tomu što je isti od strane UN-a proglašen "zaštićenom enklavom", ponovo su postale metom prijetnji koje kažu da će i njima "s užitkom" biti oduzet život.

Kako javlja beogradski Radio B92, članice udruge "Majke Srebrenice i Žepe" i ranije su, neposredno po završetku rata u Bosni i Hercegovini, dobivale prijetnje iz Republike Srpske, no u posljednje vrijeme te prijetnje nisu bile tako česte.

Nakon što je nedavno ekskluzivno objavljen popis s imenima 810 napadača na zaštićenu enklavu UN-a 1995. godine, prijetnje "da će biti ubijene s istim uživanjem kao i njihovi sinovi" su Srebreničankama ponovno upućene, najčešće s prikrivenih brojeva (iako su im prijetnje nemali broj puta upućene i s pozivnog broja 065).

"Nije me strah jer više nemam što izgubiti, zato prijetnje nikomu nisam prijavila." - objavio je B92 reakciju Munire Subašić, predsjednice udruženja "Majke Srebrenice i Žepe", a koja tvrdi kako je jedno vrijeme konstantno primala i prijetnje supruge bivšeg generala Vojske Republike Srpske i haškog osuđenika Radislava Krstića, čijom su presudom, kako navodi B92, događanja u Srebrenici i službeno nazvana pravim imenom - genocidom.

General Radislav Krstić, zapovjednik Drinskog korpusa VRS, koji je rukovodio napadom na Srebrenicu, osuđen je na 46 godina zatvora i prvi je čovjek kojeg je Haški sud osudio zbog genocida.

Čelnici svih udruženja preživjelih Srebreničana, kao i bošnjački predstavnici vlasti Republike Srpske su, kako je javilo sarajevsko Oslobođenje, pozdravili objavljivanje popisa (kojega je, osim srebreničkih udruženja, zatražila i glavna haška tužiteljica Carla Del Ponte) te su zatražili smjene svih osoba s njega, a koje se još uvijek nalaze u državnim, entitetskim i općinskim organima vlasti u Bosni i Hercegovini.

Kako je list nedavno također objavio, čelnici Tužiteljstva BiH i OHR bili su protiv objavljivanja imena u javnosti uz obrazloženje da bi objavljivanje popisa moglo ugroziti istrage koje se vode protiv osoba osumnjičenih da su sudjelovale u egzekuciji oko 8 tisuća Srebreničana koji su bez pružanja ikakvog otpora stradali od ruke pripadnika Vojske Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića te paravojnih formacija "Škorpioni" pod kontrolom Ministarstva unutarnjih poslova iz Srbije. OHR je pri tomu naveo kako je tim osobama, između ostalog, zajamčena zaštita identiteta.

No, imena su ipak dospjela u javnost. Oslobođenje je, naime, posredstvom izvora u državnom Tužiteljstvu dobilo nepotpuni popis, te je 24. kolovoza objavilo 69 imena, a dan poslije 59 imena s istoga.

Prilikom objave prvog dijela popisa, u Oslobođenju su naveli kako popis dobiven posredstvom Tužiteljstva BiH objavljuju nakon što je prošlo više od mjesec dana od neispunjenog obećanja glavne haške tužiteljice da će se "osobno potruditi da popis bude objavljen".

U listu je tada objavljena i zanimljiva informacija da je isti popis prije dvije godine sadržavao 892 imena, no da su "nakon intervencije pojedinih obavještajnih službi" imena "najviših dužnosnika Srpske demokratske stranke i Republike Srpske" uklonjena s popisa.

- Svjedočenjem Arsenija Gardovića, sina ubijenog Nikole, danas je pred Županijskim sudom u Sarajevu nastavljen postupak koji se vodi protiv Ramiza Delalića Ćele za ubojstvo Nikole Gardovića 1. ožujka 1992. godine na Baščaršiji u Sarajevu. Arsenije Gardović, svećenik Srpske pravoslavne crkve koji danas živi i ima službu u Štokholmu, u Švedskoj, bio je u svadbenoj povorci od desetak automobila koja je nakon vjenčanja njegovog brata Milana u Crkvi svetog preobraženja išla na proslavu u Staru pravoslavnu crkvu na Baščaršiji.

Prema njegovim navodima, po dolasku kolone na parking u blizini tramvajske stanice na Baščaršiji, on je poticao da se što brže uklone srpske trobojke kojima su bili ukrašeni svatovi kako bi se izbjegle moguće provokacije, s obzirom da se taj dan održavao referendum o neovisnosti BiH. Kada je izašao iz automobila, Arsenije Gardović je opazio bijeli golf iz kojeg su izašla tri mlada čovjeka. Dvojica od njih su pokušali istrgati zastave barjaktarima, a radilo se o službenim obilježjima SPC-a. Treći mladić je zaostao iza njih.

Oni nisu uspjeli istrgnuti zastave od barjaktara, a jedan od njih imao je pištolj u desnoj ruci. Kada nisu uspjeli oteti zastave, mladić koji je imao pištolj je ustuknuo korak-dva i ispalio dva hica prema svatovima. Hici su ispaljeni u tlo, a čahure su pogodile barjaktara Dušana Rakovića, kazao je Arsenije Gardović. Mladića koji je pucao, Arsenije Gardović je opisao kao visokog oko 185 cm, atletski građenog, kraće crne kose, bez brade ili brkova, obučenog u bijeli džemper.

Treći mladić, koji je bio zaostao, također je imao pištolj u ruci. Arsenije Gardović kaže da ga je vidio kako drži uperen pištolj u glavu Radenku Miroviću, kome je na kraju i ispalio metak u nogu.

Arsenijev otac, Nikola, je u tom trenutku pošao ka napadačima, uzvikujući da mu ne kvare svatove. Nakon toga se čuo pucanj, a Nikola Gardović se pognuo i pao. Arsenije Gardović je svjedočio da je na Nikolu, sa razdaljine od oko pet metara, iskosa s leđa, pucao mladić u bijelom džemperu.

Arsenije je tada potrčao za jednim od napadača, koga nije stigao, a kada se vratio na lice mjesta tamo je zatekao Muhameda Švrakića koji je uzvikivao da "ovo nije Srbija i da će svi oni morati odavde", te prijetio i psovao. Švrakić je, tvrdi Arsenije Gardović, imao i poluautomatsku pušku, ali nije pucao.

Direktno upitan od strane zastupnika Tužiteljstva Seada Kreštalice je li Ramiz Delalić bio taj mladić u bijelom džemperu koji je ubio njegovog oca, Arsenije Gardović je rekao da mu nije drago što je od ulaska u salu bio izložen "strijeljanju očima" od strane Delalića. Rekao je da ne može tvrditi 100 posto, ali da se sjeća tog pogleda i tih očiju.

"Mislim da jeste", bio je njegov odgovor, a nakon toga je naveo kako Delalić odgovara i po visini i po konstrukciji tijela osobi koja je ubila njegovog oca. Tokom unakrsnog ispitivanja svjedoka, Delalićev branitelj Fahrija Karkin je naveo svjedoka da kaže kako nije vidio trenutak kada se pucalo na njegovog oca, odnosno da ne može tvrditi da je vidio da je mladić u bijelom ispalio smrtonosni hitac.

Karkin je, također, naveo kako svjedok u prepoznavanju Delalića nije opisivao oblik lica, nosa, usta ili ušiju, već samo govorio o očima i pogledu, te ga je pitao da li može sa sigurnošću tvrditi da je Delalić to lice. Arsenije Gardović je odgovorio da je siguran. On je, također, odgovorio negativno na pitanje Karkina je li Delalić bio osoba za kojom je potrčao nakon ubojstva.

Nakon što je početkom srpnja ove godine u procesu protiv Ramiza Delalića u Županijskom sudu u Sarajevu svjedočio Radenko Mirović, zet ubijenog koji je kritičnog dana bio u svadbenoj povorci, na današnjem ročištu nisu se pojavili svjedoci Arsenije Gardović i Jovan Gardović. Tužitelj Enes Kamenica obrazložio je njihov izostanak proceduralnim propustima.

Kamenica je danas kao dokazni materijal priložio video kasetu sa snimkom iz tri dijela koji se odnose na događaj na Baščaršji, na fragmente intervjua koji je optuženi svojevremeno dao Televiziji Hayat te na dokumentarnu emisiju RTV-a "Srna" o ubojstvu srpskog svata.

Atif Dudaković (rođen u selu Orahova, u okolini Bosanske Gradiške) je general Armije RBiH.

Od prelaska iz JNA gdje je dostigao čin kapetana i funkciju komandanta artiljerije u Kninu postaje prvo komandir čete u OPŠTO Bihać i zatim komandant Druge bošnjačko-hrvatske pješadijske brigade. Kasnije je napredovao do Komandanta Petog korpusa Armije BiH, za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Deblokirao Bihać, porazio separatističku vojsku Fikreta Abdića i porazio četnike u velikom dijelu Bosanske Krajine. Nakon rata, bio komandant Zajedničke komande Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.

Nakon optužbi prvo srpskih, a potom i hrvatskih medija da je naredio paljenja sela tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, Atif Dudaković je demantovao pomenute optužbe izjavivši da su Bošnjaci kolateralna šteta u srpsko-hrvatskim odnosima, a da je medijski linč nastavak srpske i hrvatske agresije na BiH. Srbijanski i bosanskohercegovački mediji su također optužili hrvatsku stranu da pokušava hrvatske zločine u akciji "Oluja" pripisati Armiji RBiH i na taj način izbjeći odgovornost za ubistva i protjerivanja velikog broja Srba iz Hrvatske. Do sada ni jedan sud u BiH, Hrvatskoj, Srbiji ili u Hagu, nije podnio optužnicu protiv Dudakovića.

Sarajevo, 01.08.2006. godine - IGMAN 2006

Budite dio manifestacije Igman 2006 prisjecanja na odbranu BiH.

Četvrtog aprila 1992. na sarajevskoj Traumatologiji počelo je dežurstvo sa neograničenim trajanjem: uigrani tim ljekara, medicinskih sestara i drugog bolničkog osoblja uspijeva za 1.335 dana opsade grada zbrinuti 30.144 ranjenika. Vodu, struju, naftu, gazu, fiksatore, lijekove… sve ono što im je trebalo nekako su pronalazili ne bježeći da mogu i u gorem od najgoreg, ali na jedno se nikada nisu navikli: operiranje ranjene djece
--------------------------------------------------------------------------------
Od četvrtog aprila 1992. godine upravo zbog njih - Faruka Kulenovića, Adnana Dizdara, Mufida Lazovića, Dragiše Torbice, Jusufa Hadžira, Farisa Gavrankapetanovića…. ljekari su nazivani herojima u bijelom, čudotvorcima, spasiocima i čime sve još ne, ali uvijek uz neizmjerne riječi divljenja i hvale. Naprosto zato što je, od prvog časa kada je agresija na ovu zemlju i grad počela, Traumatološka klinika funkcionirala kao uigran tim spasilaca kakav se može porediti jedino sa dobro napravljenim američkim serijama, od kojih ih je, sem celuloidne vrpce, dijelio i broj pacijenata: nema te Hitne pomoći u kojoj u jednoj epizodi svemogući američki ljekari zbrinu 327 pacijenata, koliko je na Traumu pristiglo osmog juna 1992. godine.

O vodi, struji, hrani, lijekovima…. da se i ne govori. Ili, pak, podatku da je ova zgrada direktno pogođena 24 puta, računajući samo artiljerijska oružja. Najlakši pogodak bio je 40 mm pancirno đule, na dan masakra kod Pivare; ostali pogoci izvođeni su većim kalibrima - minobacačima i haubicama. Snajperske hice koji su stizali sa nekih 300 metara udaljenih četničkih položaja iznad Pionirske doline, niko nije ni brojao. Nisu imali vremena: valjalo je spašavati ranjene.

Iskustva koja su imali jesu im koristila, tim prije što je predratana Trauma, na čelu sa prof. dr. Jovom Vranićem, koji je i nekoliko mjeseci s početka agresije vodio ovu kuću, koristila i iskustva i mogućnosti prakse u Sloveniji, Švicarskoj, Njemačkoj… No, sve je to podrazumijevalo zavidne tehničke i ine druge uslove - tek primjera radi: Trauma je imala četiri operacione sale moderno opremljene, no kako su sve bile na prvom spratu zgrade, a neke i pogođene granatama, operiralo se, pa makar to bili i najkompliciraniji zahvati, u ambulantama i priručnim salama u prizemlju. I to: u svakom času duboko svjesni da su baš oni posljednja i jedina nada u spas, da je sva odgovornost upravo na njima iako su, mimo svih zakona medicine, upravo oni, tek tren prije tog istog pacijenta kojem je valjalo spašavati glavu - iznijeli iz gepeka golfa u kojem je dobačen sa ulice ili linije.

Primarijus dr. Faruk Kulenović tada je naučio nositi makaze u džepu: da razreže krvavu odjeću i dopre do rane. Danas kaže da je vrhunsko umijeće u tim danima zapravo bilo odrediti prioritet - kome je pomoć najpotrebnija. Nemalo se puta dogodilo da su u hodniku zbrinjavali povredu trbuha, obrađivali ranu i onda pacijenta - zbog prepunih operacionih sala, upućivali dalje. Važno je bilo spasiti život, što je, ustvari, prvo pravilo ratne hirurgije. "Nismo ga striktno poštovali", kaže Kulenović, "znali smo da poslije nas nema nikog, i ako je bilo moguće spasiti nogu ili ruku, nastojali smo tražiti izmještanje pacijenta. Događalo se da takav pacijent ode u neku zemlju zapadne Evrope i da mu tamo, nakon proračuna o bolničkim troškovima i dužini liječenja - obave amputaciju. Mi to nismo radili, mi smo amputaciju odgađali do situacije kada smo bili apsolutno sigurni da nema nikakvog izgleda da se ekstremitet sačuva."

Ona pravila ratne hirurgije koja se ne uče ni na jednom fakultetu, sarajevski traumatolozi su morali savladati: kako nabaviti naftu za agregat?, gdje obezbijediti vodu? Klinički centar je imao određenu zalihu nafte, a i Trauma je imala ugrađeni agregat ali sa jednom velikom manom: trošio je 20 litara nafte na sat. Prvu pomoć dr. Kulenović je pronašao u Prvoj brdskoj brigadi, koja je imala manji agregat potrošnje pet litara nafte za sat. No, i tada je trebalo štedjeti pa se operiralo pod dnevnim svjetlom kada je god to bilo moguće. Onda je jednog zimskog dana, već je bila 1993, dr. Kulenovića zaželio posjetiti tadašnji zapovjednik UNPROFOR-a, general Philipe Morillon.

"Operirali smo u salama u kojima smo u nekoliko navrata izmjerili minus pet. Oblačili smo košulje ispod mantila. U času kada je došao Morillon, bio sam u sali. Priznajem, pustio sam da me čeka i više nego je to bilo potrebno. General me je, vidno smrznut, upitao: je li kod vas uvijek ovako? A bilo je i gore. Proveo sam ga kroz odjeljenja, a on je sutradan poslao novi agregat od 75 kW i svoju ekipu: od tada do kraja rata, Francuski bataljon je brinuo o našoj struji, servisirao agregat i snabdijevao ga gorivom", sjeća se dr. Kulenović.

Voda je, naravno, bila preduslov postojanja: valjalo je, ako ništa drugo, oprati lokve krvi. Ferid Pašović, tadašnji direktor Pivare, odazvao se na molbu Traume i, već u ljeto 1992. godine, u jednu od garaža nadomak klinike smješten je rezervoar kapaciteta šest kubika. To je otprilike bila i dnevna potreba ove ustanove: cisternama je svakodnevno punjen ovaj rezervoar pa je problem vode na taj način riješen. Samo osoblje koje je taj dan napuštalo smjenu moglo je ponijeti 10 litara vode kući, pod uslovom da je ostalo od prethodnog dana. Mora se reći i ovo: nikada se nije dogodilo da neko od zaposlenih ne dođe na posao zbog pucanja ili granatiranja. Ali se također i nije išlo kući ako je bio dan intenzivnije artiljerije - čekao se veći broj ranjenih.

Hranili su se kao i sve ostale Sarajlije u godinama opsade: makaronima i rižom. Ranjenici koji su ostajali u bolnici imali su pažnju rodbine i prijatelja i jedan od sarajevskih ratnih izuma. Prijeko potrebnim se, tokom rata, pokazao vanjski fiksator. U ranijim vremenima korišten tek pri povredama u većim saobraćajnim nezgodama, kod otvorenih prijeloma, vanjski je fiksator, nazvan "Sarafix", postao neophodnim za mnoge ratne povrede. "Kad je rat počeo, imali smo 15 ili 20 fiksatora, a toliko smo trošili za dva dana, nekad i za samo jedan. Morali smo izvađeni fiksator ponovno ugrađivati. Onda je ekipa iz Vojne bolnice, na čelu sa dr. Šukrijom Đozićem i sa inžinjerom Enesom Baralićem iz Energoinvesta, napravila modifikaciju fiksatora od materijala koji su imali. Kontaktirali su i sa nama i ispostavilo se da ga možemo koristiti i, što je još važnije, oni su ga uspjeli proizvoditi u tako opkoljenom gradu. Sjećam se da je najveći problem bio sa metalom za spojnice, dakle sa onim dijelom fiksatora koji se plasira direktno u kost: to su legirani čelici koji su biološki inaktivni, specijalne legure kojih nije bilo, pa su u Energoinvestu pronašli izvjesnu količinu elektroda po sastavu prilično odgovarajućih tim originalnim medicinskim čelicima i onda smo išli dozirano: jedna takva spojnica se ugrađivala da vidimo kako će reagirati. Pokazalo se da odgovara: kasnije smo te fiksatore koji su, moram to reći, imali i veću stabilnost, pokazivali i poklanjali hirurzima iz svijeta", objašnjava dr. Kulenović.

Zanimljivo, ali u vrijeme u koje se brašno dijelilo na kašiku a ulje brojalo kapima, sanitetskog materijala i neophodnih lijekova na ovoj je klinici bilo dovoljno. Čak je veći problem nastupio nakon rata, smatra dr. Kulenović, kojem se čini da je osjećaj krivice bio osnovnim motivom mnogim međunarodnim zdravstvenim organizacijama - od Crvenog krsta, preko Ljekara bez granica, Farmaceuta bez granica… tek, u grad su uredno stizali neophodni medikamenti i materijal. Naravno, nije bilo antibiotika širokog spektra, ali penicilina i gentamicina jeste.

Još je jedan detalj koji ratnu Traumu izdvaja od svih drugih ustanova u opkoljenom Sarajevu: ime, prezime, zdravstvena knjižica, nacionalnost, materijalne (ne)mogućnosti… ništa od svega toga zaposlene na ovoj klinici, kada je o pacijentu riječ, naprosto nije interesiralo. Svi pacijenti su bili upravo to - ranjenici kojima je trebalo pomoći. Uočavali su to i ranjenici te otuda valjda i takve situacije koje su ljekare Traume umjele potpuno blokirati: jutarnja je vizita, u krevetima sve mladić do mladića, i tek jedan od najtežih bolesnika, paraplegičar, pita: doktore, kako ste danas? jeste li imali tešku noć?

"Šta odgovoriti? Amputirac ili paraplegičar, duboko svjestan svoje situacije, ali istovremeno i raspoložen, presretne me s pitanjem kako sam ja. Moram biti dobro", kaže dr. Kulenović ističući da je i njemu osobno baš kao i njegovim kolegama ipak najteže bilo kada su operirali ranjenu djecu. Bebe, dječake koji su tek prohodali ili djevojčice koje se čestito nisu naučile ni igrati, a trebalo im je, tako malim i nedužnim, operirati teške rane, nerijetko im amputirati ruku ili nogu.

Pola plaće za knjižicu "U ovom je gradu smrtno stradalo više od 1.200 djece, mnogo je više ranjeno: te smo rane najteže podnosili. To znam pouzdano i to se odnosi na sve nas - od portira do hirurga", priča dr. Kulenović. "I onda čovjek shvati da sve to pucanje po gradu i nema nikakav cilj, već da se baš sve smatra punim pogotkom - trebalo nam je razvući pamet, kako je to objašnjavao Mladić. A mi smo se istovremeno borili za goli opstanak u gradu u kojem je smrt bila bliža od košulje. Danas, kada razmišljam o svemu tome, shvatim koliko sam se i sam inatio sa smrću: zvuči paradoksalno, ali iz nekakvih svojih neshvatljivih inata nikada nisam trčao preko raskrsnica. Sebi sam to pravdao poštovanjem prema pacijentima…"

Za sve te godine opsade važio je za nekog ko bukvalno nije napuštao Kliniku. "Nije tačno", kaže, "tokom 1993. išao sam sa dr. Cerićem na Kongres hirurga i tad nam se baravak, zbog dejstava, neplanirano produžio na 15 dana." Treba li napominjati: bio je prvi u prvom avionu koji je nakon desetodnevne pauze poletio iz Splita za Sarajevo. U tih 15 dana uspio je vidjeti i svoju porodicu: supruga je koncem maja 1992, sa sinovima od osam i jedanaest godina i nakon jednomjesečnog boravka u podrumu - otišla iz grada. "Možda sam ja i zbog toga mogao više vremena provesti na poslu. Moje kolege koje su ovdje imale porodicu morale su brinuti o svemu, a brat i ja smo podijelili obaveze oko majke, koja je ostala u gradu.

I to je bilo ratno Sarajevo, ono isto u kojem je najveća radost bila fotografija i pismo, u kojem je čisti profit bio glas najdražih proslijeđen preko radioamatera, u kojem se radošću zvao komad sira ili glavica luka. Da, klinika o kojoj je ovdje riječ ionako se uvijek hvalila linijom svojih zaposlenih: ne onom političkom koliko linijom tijela i još više profesije. Valjda i zato dr. Faruk Kulenović i nije mogao izgubiti više od 10 kilograma - u rat je ušao sa ravno 53 - i valjda i zato ekipa sa ratne Traumatologije i danas u ovom gradu slovi za najtraženije ljekare.

(posvećena rođaku, drugu i šehidu Mirsadu Mehmedoviu, a namjenjena njegovom sinu Muhamedu)

Predat' se neće Kula i Grad.
O tebi sad mujezin molitve uči.
Drugo je doba i drugo svjetlo sja;
Zauvijek zbog tebe Oahovica tinja.

Medj' prvim pušku uzeše.
Zelene beretke na juriš se spremaše.
Okolna gnijezda u sumraku drhtaše;
I boj i slava i SLOBODA.

Skrivenb iti-varka je kleta.
'zalud noge što se noćom tresu.
Tvoj ego, za to ne zna;
Jer to bi, kad je sudjeno bilo.

Sad hodiš po nebeskom jatu,
Oči sjajne i gladne Bosne i Slovenije,
Poslednji sati, bješe tamni kao smrt;
I Muhamed osta' gladan lika tvog.

Bijaše tuga bez lijeka.
Utjehu jedinu donosi vjetar Slovenije-
Tvoj sin, sa tvojim oćima.
Tvoja krv, sa osmjehom tvojim.

Nema mjesta, ovdje da se žali;
Jer u boj, krenuo si prvi.
Nemaš koga da kune-.do dušmana;
Jer u boju si poginuo takoreći prvi.

Bukva gusta, i mrka kao smrt;
Tvoje hrabro tijelo ne sačuva.
Onako snen, zbog Muhameda si pao.
U borbi, u koštac i onda stao.

Sunce se mijenjaše;
I toliko bura promjenite.
Sad se tvojoj majci srce mrvi,
Jer u boju si pogin'o takoreći prvi.



Beskraj bješe i patnji i stradanju.
Zato tvoja sudba bit' će opjevana.
Sad si prah i zemlja te grli;
I tvoju slavu čuva nišan mezara;
Dok si spomen nosi:
Otac, sin, majka i tvoja Raza.


Srebrenica, 20.07.1993. godine

Šaltam jutros TV-kanale kako bih vidio pominje li se Srebrenica i genocid koji se tamo dogodio prije 11 godina.
Šaltajući dođem do 10 kanala na kojem je memorisan RTS. Jutarnji program, u studiju ljupka gošća: mlada PR netom završenog EXIT Festivala. Priča se naravno o EXIT-u, o tome kako je ove godine Petrovaradinsku tvrđavu posjetilo 150.000 ljudi, od čega gotovo 5.000 Britanaca/ki.

Festival je prošao bez i najmanjeg incidenta sem povreda koje su zadobila lica koja su se pokušali za dž popeti na Festival uz zidine tvrđave.

Ostavimo se sad detalja.

Voditelj u studiju prebacio je priču na temu o tome kako upravo ti mladi/e Britanci/ke, i ostali inostrani gosti koje je ove godine bilo više nego ikada na EXIT-u ne razumiju zašto mladi Srbije ne mogu da putuju bez viza u Evropu. Nije im jasno zašto je potrebna tolika procedura za dobijanje vize.
Upravo je strog vizni režim prema Jugoistočnoj Evropi, prije svega Srbiji, bila i tema centralne kampanje ovogodišnjeg EXIT-a, na čijem jednom okruglom stolu je gostovao i Oli Rehn i još neke evropske diplomate.

I upravo kad PR Festivala objašnjava kako mladi stranci ne mogu o da sgvate i da se čudom načude, jer im se čini da je Novi Sad sasvim normalan grad a Srbija sasvim normalna zemlja sa normalnim mladim ljudima, koji vole isto što vole i mladi Evrope, ispod, na dnu ekrana, rolaju se vijesti:

parafraziram:
«U Memorijalnom centru u Potočarima danas se obilježava 11. godišnjica od stradanja srebreničkih Bošnjaka. Bit će ukopano 505. identificiranih posmrtnih ostataka.»,

a odmah zatim:

«U Bratuncu će biti održan Parastos za 3.280 (ne znam jel baš ovaj broj) stradalih podrinjskih Srba. Njih su ubili pripadnici muslimanski snaga.»

E pa draga moja PR EXIT Festivala. Dovoljno je samo navesti ovaj primjer instrumentaliziranih državnih medija koji na ovaj način plasiraju vijesti, pa da mladima Evrope, a i cijelog svijeta bude jasno zašto Jugoistoku Evrope, ali prije svega Srbiji treba još ovako strog vizni režim.

Srpski mediji, i s ove i s one strane Drine izvještavajući o Srebreničkoj tragediji uvijek relativiziraju vijest o tome, dodajući vijesti o stradanju Srba. Naravno, i Srbi su stradali ali ovdje nije riječ o tome. Riječ je o ispiranju mozga, i stvaranju, tj. održavanju slike zvane srpska istina o tome šta se desilo u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, Vukovaru, Hrvatskoj.

Čitajući ovako koncipiranu vijest prosječni stanovnik Srbije ostaje uskraćen za informaciju, koju do dan danas nije dobio na ispravan način. Taj način zove se istina. Ovakav koncept vijesti izostavlja nekoliko bitnih činjenica.

1. Broj stradalih Srba je naveden. Broj ubijenih Bošnjaka nije. Radi se o više od 8.000 uglavnom muškaraca.
2. Nije navedeno da je ovo ukupan broj stradalih Srba tokom nekoliko godina rata, dok su Bošnjaci, njih 8.000+ ubijeni za jedan dan. Neka bude dva, ne mijenja na stvari.

3. Ubijeni Srbi iz Podrinja, bili su uglavnom naoružani vojnici, i poginuli su uglavnom u borbi za Veliku Srbiju, što je da se ne zaboravi Miloševićev projekat. Istog onog Miloševića protiv kojeg je pokrenut i EXIT Festival. A ubijeni Bošnjaci bili su nenaoružani, prije toga mjesecima izgladnjivani zajedno sa svim stanovnicima i stanovnicama Srebrenice u gradu Srebrenici. Uz to i granatirani, da bi na kraju, baš kao što su i nacisti radili sa Jevrejima bilo odvajani: žene desno, muškarci lijevo. Lijevo=SMRT!!!

4. Ubijeni Srbi uglavnom su bili punoljetni, jer su uglavnom bili vojnici. Ubijeni Bošnjaci bili su svih uzrasta. Od najmlađih do najstarijih. Na snimku ubistva srebreničkih Bošnjaka u Trnovu, od strane junačkih «Škorpiona» ubijen je i dječak od 16 godina. Vršnjaci njegovih godina su između ostalog ciljna grupa EXIT Festivala.

5. Ubijeni Srbi su ubijeni u borbenim djejstvima. Naravno bilo je i zločina. Stradale su i žene i djeca. Ali ta ubistva civila nisu bila organizirana od državnog vrha niti od strane Armijskog vrha. Dokaz je i presuda Naseru Oriću, u kojoj se kaže da on nije imao efektivnu kontrolu nad jedinicama, jer su bili u dosta teškoj situaciji u okruženju. I onda su se dešavali pojedinačni incidenti koji naravno treba da budu procesuirani, a počinitelji kažnjeni! S druge strane ubijeni Bošnjaci su planski i sistematski odvajani od žena, ubijani cijeli jedan dan, njih preko 8.000, zatim su progonjeni oni koji su bježali šumama do slobodnih teritorija. A onda je na kraju, kad su Karadžić i rukovodstvo republike srpske shvatili kakve mogu biti posljedice urađeno nešto što ni nacisti nisu radili. Tijela ubijenih iz masovnih grobnica su bagerima i kamionima odveženi na druge lokacije, tako da se desilo da su posmrtni ostatci jedne osobe nadjeni u 4 pojedinačne masovne grobnice i donešene u 10 različitih bijelih vreća. Dakle, i to je samo još jedan u nizu dokaza o organiziranom genocidu koji su izvršile srpske jedinice predvođene ratnim zločincem Mladićem.

Vršnjaci pomenutog ubijenog 16-godišnjeg dječaka sa snimka su između ostalog ciljna grupa EXIT Festivala.

Ali nažalost i ciljna grupa RTS, koji izostavljanjem ovih činjenica pravi od njih buduće glasače Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, a ne posjetitelje EXIT-a. Jer, EXIT je Radikalima neprijatelj. Dovodi im Bošnjake i Hrvate u njihov grad Novi Sad.

Kažem njihov, samo zbog žalosne činjenice što su na vlasti u Novom Sadu upravo Radikali, i jer oni to tako misle. A od činjenica se ne može pobjeći. Ali se protiv njih može boriti.
Kako?

Pa upravo govorenjem ISTINE. A ne prešućivanjem. A boljeg mjesta od EXIT-a nema.

Jedino što mi nije jasno zašto je EXIT sve manje ono zbog čega je stvoren, a sve više samo najfestival u svijetu???

Sjetimo se prošle godine i odbijanja organizatora Festivala da održe minut šutnje za Srebrenicu na inicijativu Dubioze Kolektiva. Nakon čega su oni samostalno pustili audio zapis Fonda za Humanitarno pravo o Srebrenici i GENOCIDU koji je tamo počinjen. Umjesto minute šutnje ili aplauza podrške dobili su flaše u glavu. Nisu ih gađali mladi britanci/ke. Gađali su ih mladi Srbije. Nebitno iz kog grada. Gađali su ih sasvim sigurno i mladi iz manjeg BH entiteta koji su priča za sebe. O njima drugi put.

Nastavimo o prešućivanju.

Ako želite ukidanje viza, morat ćete srediti neke stvari u svom dvorištu. EXIT je uspio da u Slobino doba bude žestok, da govori o nepravdama, pljački, korupciji. Ali izgleda da nema snage da se bori danas, kada je to potrebnije nego ikada prije. Danas kad prelijepim Novim Sadom vlada svinjolika sljedbenica Šešeljeve politike ognja i mača. Sjetimo se: Šešelj nije slučajno u Sheveningenu. On je predvodio momke iz Srbije pod zastavom SRS-a u ratnim pohodima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

E tu se možda i krije odgovor na pitanje: zašto EXIT ne želi da govori o problemima danas. Jer, može biti da i u pitomom Novom Sadu ima dosta onih koji su kao pripadnici tih jedinica počinili zločine u BiH i Hrvatskoj. A to nikako nije dobro za PR EXIT-a. Pa je bolje da se o tome šuti.

Zamislite da kažete mladima Evrope da se EXIT održava u državi koja je nalik na nacističku Njemačku, ali koja nije spremna da se očisti od Hitlerove politike i da uz to grad u kome se održava Festival «drže» Radikali. Onda bi im bilo jasno zašto vizni režimi.

Uz to pomenuti im da su najtraženiji ratni zločinci još uvijek na slobodi i da su vjerovatno u Srbiji.
Naravno, jedan narod ne može i ne smije da bude talac dvojice ljudi. I ne može da bude kolektivne krivice. Ali ima li odgovornosti?
Zašto o tome ne govorite više na Festivalu? Zar i to nisu Vaši problemi? Zar su bitni samo srpski problemi i samo kad su srbi ugroženi vi ste spremni reći NE, gađati jajima Skupštinsku zgradu? Zar nije problem činjenica da vam gradom i gradovima Srbije hodaju hiljade ljudi koji su ubijali po susjednim državama, a da ih štiti upravo sadašnji režim, instrumentalizirani mediji? Zar takvima nije mjesto na sudovima i u zatvorima? Plašite li se da takvih ima i u vašim porodicama?

I ne recite da sad ovo nisu problemi i da se time EXIT ne treba da bavi.
Ne recite mi da EXIT nije mjesto za političke govore. Pa upravo je i napravljen da bi se na pozornici, javno, hiljadama mladih mozgova koji žele promjene, reklo kako da mijenjaju Srbiju. Kako da Srbija postane bolja, kako da mladi Srbi/pkinje mogu slobodno da idu po svijetu bez viza.

EXIT, samo ime sve govori. Izlaz iz svega onoga što ne želite da Srbija postane.

Međutim, vama se u organiziranju najboljeg Festivala na svijetu izgleda više sviđa da 4 dana u godini vidite sve najbolje svjetske zvijezde na jednom mjestu. A za stanje/sranje u državi koga briga.

Koga briga što je tamo negdje, samo nekoliko stotina kilometara prije 11 godina ubijeno preko 8000 nenaoružanih civila, a ne kako to kaže srpska istina: terorista.

Izgleda da se bojite da bi EXIT u slučaju političkog aktivinzma i promoviranja istine radi boljtika države Srbije mogao da naiđe na nož stranaka kao što je SRS, kao što je pokret Obraz i slični.

Možete živjeti u zabludi. Slušati samo srpske medije. Poricati, i nikada se ne suočiti s istinama o Vukovaru i 200 bolesnika i ranjenika ubijenih na Ovčari, i o genocidu u Srebrenici i 8.000 nenaoružanih civila ubijenih samo zato što su Bošnjaci. Možete ne tražiti da se uhvati već jednom Mladić i to bude konačno prva stepenica ka normalizaciji Srbije.

Možete sve to. To je vaš izbor. Vaša zemlja. Vaš grad. Vaš festival. Ali onda ne tražite ukidanje viza. Jer vama onda i treba da ostanete u getu, u koje će svake godine na 4 dana da dođu mladi Britanci i ostali stranci i oduševe se koliko ste vi zapravo normalni.

Pitaće se mnogi dokle više priče o prošlom ratu. E pa sve dotle dokle vi ne učinite nešto da se čuje glas razuma iz Srbije. A ne da se sve svede na uličnu akciju hrabrih ŽENA U CRNOM na Trg Republike, na koji redovno neki četnik, koji je u Srbiji jednak sa partizanima a i tome bi moglo da se priča baci suzavac.
I što je najgore to bude povod da se nađu na televiziji, a od 11. do 11. nema ih na TV. Njima nema pristupa medijima. One truju srpsku djecu. One kvare srpsku istinu o ratovima. One i ona Nataša Kandić.

A ja kažem SVAKA ČAST NATAŠI I ŽENAMA U CRNOM.

Današnjem EXIT-u nema na čemu da se čestita. Zasada.



preuzeto od bosanskog

Miris ljiiljana i krvi mirise dolinom Bosanskih sehida,
ruke joj drhte,
lice blijedo,
dusa gori,
srce ubrzano kuca,
jedva stoji na nogama starim,
silovana,
pretucena,
Sjecanje....bila trudna,bolovi poceli...
Prestade sve kad mu cu plac a krvnik cetnicki uze ga i cizmom zgazi glavu tek rodjenu,cedo njeno...
I dalje stoji pored mezara,majka djeteta sto zivilo je minut samo...
Ono sto pricam za cetnike je samo gajb....
Dal musliman zakla tek rodjenu srpsku bebu?
Dal musliman silova ijednu trudnicu srpsku,maju im srpsku,zenu,djevojku?
11. godina
11. zvjezda sa porukom, a samo Srebrenica je zvjezda padalica!?!
11. je juli danas...
a sutra
nemoj da zaboravis,
nemoj da lako oprostis,
nemoj da nekom ponovis,
nemoj da djetetu svom neispricas,
nemoj da zaspis bez molitve,
nemoj da zaboravis ...
silovane sestre,
pobijenu bracu,
protjerane porodice,
nemoj da zaboravis da nema slobode bez pravednosti,a nema pravednosti bez istine...
Kad sidju u grob ko djeca bezazleni
Kad odu u progon ko djeca lakovjerni
U progon, u grob,ko djeca neoprezni
otisli su,
sisli su,
i
Srebrenicki sehidi....
Zasto ste nas toliko mrzili???

SARAJEVO - Nakon što sam mu prepričala svoj život, psihijatar je rekao da je to najstravičnija životna priča koju je čuo.

Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao. Živjela sam u kući u Bijeljini, sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Curica je imala svega šest mjeseci, a dječak dvije godine.

Krajem aprila 1992. godine u kuću je upalo nekoliko Arkanovaca. Kao zvijeri su se bacili na mene. Jedan za drugim su me silovali pred djecom, svekrvom i mužem. On ih je pokušao spriječiti, ali su ga udarili nakon čega se onesvijestio.

Mislila sam da je to najgore što mi se moglo desiti. A zapravo užas je tek tada počeo.

Priča iz pakla

Muža su odveli na prinudni rad u logor. Ostala sam sa djecom u kućnom pritvoru. Tih dana mi je bio dvadeseti rođendan a da toga uopće nisam bila svjesna.

Vojnici su dolazili svaki dan. Polupijani i ludi od alkohola, kao životinje su se iživljavali na nama. Ne mogu opisati što su sve radili.

Nisu me samo silovali. Tukli su me i sjekli nožem po tijelu. Svuda imam ožiljke. Uživali su da nas muče. Bilo je ukupno 11 žena i sve smo prolazile isto.

Zabavljalo ih je da me redovno odvode na borbenu prema Orašju. Tamo su me davali vojnicima da me onako prljavi, pijani, ponovo siluju i rade stvari koje je teško i zamisliti.

To nije bilo samo seksualno zlostavljanje. To je bio užas.

Ni u kući nije bilo nimalo bolje. I djecu su mi dirali. Jedan dan su ručicu moje kćerkice pritisnuli na vrelu platu. Cijeli dlan joj je otekao. Vrištala je. I ja sam. A oni su se stravično smijali.

Tri puta sam htjela izvršiti samoubstvo. Jednom sam pronašla sirćetnu kiselinu i popila. Dva puta sam se dokopala tableta. I svaki put sam mislila, sada je gotovo.

Ipak, ostadoh živa.

Nije mi lako pričati o tom paklu. Proganja me u snovima. Svaki mi je dan pred očima ono što sam tamo priživjela. Ne mogu zaboraviti i pitam se kako se normalno živi?

Najstrašniji mi je bio dan kada su mi dijete pokušali ubiti.

Pošli su na moju curicu i rekli da će je nabiti na bajonet. Vrištala sam, preklinjala ih, molila... A onda sam samo pala u komu. Kada sam došla sebi nisam mogla prepoznati svoju djecu. Nikoga se više nisam sjećala. Nikoga. Ni sebe. Ni vlastitog imena se nisam mogla sjetiti.

Nisu čekali da se oporavim. Silovanja su nastavljena. Iz dana u dan. Iz noći u noć. Svaki dan u 365 dana.

Želim zaboraviti, ali ne mogu.

Izbavljenje

I tako smo živjeli do 18. aprila 1993. godine. Taj dan je naišao jedan čovjek, Srbin, prijatelj mojih roditelja. Otkupio nas je za 5.600 DM.

Pustio nas je da idemo kuda želimo. Otišla sam u Tuzlu gdje su nas smjestili u izbjeglički kamp. Nikome nisam pričala o Bijeljini. Sa 21. godinu bila sam potpuno sijeda, potpuno skrhana, razorena. Uništena.

Ličila sam na avet.

Ipak, nešto se lijepo desilo nakon skoro godinu dana. Mada sam mislila da se ništa više lijepo ne može desiti. Jedno prelijepo jutro, pojavio se moj muž.

Nisam vjerovala da će se ikada pojaviti. Preživio je logor u Srbiji. Potom je bio u nekom centru u Hrvatskoj. U oktobru 1994. godine je sa još jednim zatočenikom uspio pobjeći. Išli su kroz šume i skrivali se. Na žalost, njegov prijatelj je na putu stao na minu i poginuo. On je nastavio dok nas nije našao.

Skamenila sam se kada sam ga ugledala. Ogromna radost pomiješala se sa strahom da će me ostaviti ako sazna što su mi radili. Pitala sam se da li će htjeti živjeti sa ženom koja je toliko puta silovana.....Nije me ostavio. Samo je obećao da me nikada neće pitati o stvarima o kojima ne želim govoriti.

Život u miru

Danas sam 60% invalid. Ne mogu naći posao. Živim u Sarajevu sa mužem, koji također ne radi, i dvoje djece. Hranimo se u Merhametovoj narodnoj kuhinji.

Redovno idem na psiho-terapije.

Doktori su mi dijagnosticirali trajnu promjenu ličnosti uzrokovanu proživljenom torturom, praćenu depresijom.

Mjesečno primam 90KM socijalne pomoći. Lijekovi koje treba da pijem koštaju 250KM. Nemam tih para.

U januaru prošle godine vlasti su me obavijestile da moram napustiti stan u kojem živim. Rekli su da je naša kuća u Bijeljini obnovljena i da se možemo vratiti.

Zamislite, od mene su tražili da se vratim u kuću u kojoj sam preživjela silna mučenja i silovana?

Nismo izašli. Ovaj mjesec, 19. maja, dobila sam novi nalog za deložaciju. I sada ne znam što da radim.

Ne želim nogom kročiti u Bijeljinu. Nikada. Strah me da ne vidim nekog od tih zločinaca. Čak i na televiziji.

Jedva preživljavam. Ali sanjam da vidim svoju djecu kako završavaju škole. Hoću da ih gledam dok rastu. Hoću da budu sretni, zdravi, da sutra imaju svoju porodicu koju će moći izdržavati.


___________________________________

"A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali..."

Kur`an (Al Burug-Sazvjezda - 8.)

Naser Orić došao kući, i optužba i odbrana najavile žalbe na presudu

Naser Orić, ratni zapovjednik Armije RBiH na području Srebrenice, vratio se danas kući. Na Sarajevskom aerodrom dočekalo ga je oko dvije hiljade građana.
Orić je u petak osuđen na dvije godine zatvora zbog propusta da spriječi ubistva i okrutno postupanje prema srpskim zarobljenicima u Srebrenici.

Svih ostalih tačaka optužnice je oslobođen. Iako je u zatvoru proveo godinu i po više nego što je kažnjen, Orić nema pravo na odštetu.



nemogu cetnici a da nemute>

svjedoci>

Sad ce opet reci urota.A sta je propaganda radila da ti pamet stane.
Ispituje Vasvija Vidovic jednog srpskog svjedoka na sudjenu Oricu .Zenu konkretno , koja tvrdi da joj je" Naserova vojska" ubila djeda.I ispostavi se da je stari vrlo zivahan i da pogunio sa puskom u ruci .A slag dolazi na kraju /
Pita Vasvija : Da li je vas djed osudjen poslije drugog svjetskog od tadasnje NRJ za zlocine nad muslimanskim stanovnistvom u Podrinju na toliko i toliko godina robije .Zena skruseno odgovara , DA . Ovo se zove ironija sudbine .Pravda je spora ali dostizna.Latinska izreka kaze : Ako ne bude zadovoljena pravda svijet ce propasti " .




Presudom nisu zadovoljni ni Naserova odbrana, ni optužba, te su obje strane najavile žalbu na presudu. Glasnogovornik Tužilaštva Haškog tribunala Anton Nikiforov izjavio je da je Tužilaštvo iznenađeno blagom kaznom, podsjetivši da je ono tražilo 18 godina zatvora. Orićev advokat Vasvija Vidović smatra da Orić nije kriv ni po kojem osnovu, te je najavila žalbu na presudu.

Den Haag, Holandija - Tribunal u Haagu je osudio Nasera Orica na dvije godine zatvora jer navodno nije sprijecio zlostavljanje i ubistva par chetnichkih zarobljenika u opkoljenoj Srebrenici.

Sudije su ipak navele da zbog haotichnog stanja koje je vladalo 92-93 u opkoljenoj Srebrenici Naser nije mogao kontrolisati sve jedinice pod njegovom komandom.

Tuzitelji su trazili 18 godina robije, ali su sudije Tribunala odbacili sve ostale tachke tuzbe.

Vrijeme koje je Naser proveo u zatvoru dok je cijeli sudski proces trajao urachnace se u kazneno vrijeme, tako da ce Naser ici kuci chim se sva papirologija sredi.

Ako Bog da, mozda bude prisustvovao Komemoraciji Srebrenichkog Maskara, 11. jula u Srebrenici.

Napadnut imam u zapadnom dijelu Mostara



Kako je na konferenciji za novinare rekao napadnuti efendija Adnan Jakirović, dvije su osobe bacile pivske boce na njegov automobil, a nakon toga su ga pokušale izvući iz automobila.



MOSTAR - Dvije nepoznate osobe u utorak su ujutro fizički napale imama džamije u mostarskom naselju Balinovac, u zapadnom dijelu grada.

Kako je na konferenciji za novinare rekao napadnuti efendija Adnan Jakirović, dvije su osobe bacile pivske boce na njegov automobil, a nakon toga su ga pokušale izvući iz automobila.

"Pozvao sam mobitelom policiju i u vrijeme mog razgovora s policijom te dvije osobe, koje su bacile boce na moje vozilo, približile su mi se. Jedan od njih me uhvatio za prsa i pokušao izvući iz vozila govoreći mi da će učiniti sve kako bi spriječio moje jutarnje molitve u džamiji", objasnio je Jakirović.

Glavni imam Islamske zajednice u Mostaru efendija Izet Terzić na istoj je konferenciji za novinare rekao kako se ovim napadom na efendiju Jakirovića želi onemogućiti Islamskoj zajednici obavljanje vjerskih obreda u zapadnom dijelu Mostara s ciljem, kako je rekao, potiranja svega što je islamsko u tom dijelu grada.

Glasnogovornik MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije Srećko Bošnjak izjavio je kako je istraga o ovom događaju u tijeku te da policija čini napore na identifikaciji i uhićenju osoba koje su napale Jakirovića.

Kraj nedosanjanih snova,
neostvarenih zelja,
kraj svim vasim i nasim nadanjima...


Sjecanje,cvijece,svijece,prijatelji
Vi iMi


Vi,koji zivite u nama
Mi,koji zivimo cuvajuci vas od zaborava.
Mi,koji umirmo u nadi da ce te Vi,vjecno zivjeti...

Prvi poceci interneta datiraju jos iz 41..Dokaz za to je pronadenja sifrirana pouku poslata Dragoljubu Drazi Mihajlovicu koja glasi:"Daj Draza okani se tog Cetovanja!!!"

Kad su te zvijeri pohotne zvijeri...Oprosti mi Boze
sto bicima dobrim, tvojim,
zlo nekazano nazvah...


Kad su te zloljudi... sestro,mrakom,zatocenja
svili...
Bosnu su,dah njen su u mraku,
svim mitomanskim,tebe zatocili...


Pagani ,tropisti kad su te sestro...sobom i zlom svojim
htjeli nadcastiti
Bosnu ti majku...cistotu joj cednu htjeli
ubiti,zgaziti...Bivsa da bude da nestane...


A Bosna ti majka Bogu Svevisnjem hrlila...
NE,NE NESTADE SESTRO;VEC CASNA KAO TI OSTA!!!
BOSNA TE GRLI A TI BOSNU
SLOBODA TE GRLI A TI SLOBODU!!!
Zrtva se opet oplodi plodom...Ti se poluziva orodi rodom...
BOSNA ZIVOTOM I SLOBODOM!!!

hrabrim Bosnjakinjama...

...Svu svoju ljubav poklonio sam Islamu...


"Druze Izetbegovicu molim vas da iznesete Vasu odbranu ukoliko zelite..."

"Zelim,naravno!" rece Alija i odmah ustade.
"Ali molim Vas,da se unaprijed dogovorimo," strogo ce Rizah,"iznesite samo odbranu,necemo ovdje nikakvih ideoloskih ili politickih ocjena ni govora,samo ono sto se odnosi na spis!"
2Prosvjedujem!" umjesa se gosp.Muslim."Vi mog branjenika unaprijed onemogucavate da se brani kako on hoce,sto je krsenje..."
"Nije nikakvo kresenje Zakona o krivicnom postupku kolega!"
uzviknu Rizah i nastavi da obrazlaze sta je po zakonu,a sta nije.

Udba,Sud,Tuzilastvo,to troglavo jedinstvo,vidim boje se alije,boje se sta ce on reci,hoce li u njegovom govoru biti politike i idelogije ili nece.A to sto oni po svojim medijima, na svim sastancima po svim partijskim organizacijama,od one centralane,CKSKBiH,do one u najmanjoj mjesnoj zajednici,larmaju ideoloski i politicki vec vise od pola godine nikad ne potegnuvsi nijedno zakonsko,pravno pitanje pokretanja i vodjenja naseg procesa-protiv toga nije ustalo ni Tuzilastvo ni Sud.da li je Alija svjestan toga?hoce li pokleknuti?hoce li imati snage da uputi poruku muslimanima cija su srca stajala uz nas i jugoslovenskim demokratima koji su znali na sta lice svi komunisticki politicki procesi njihovih neistomisljenika.Ovo je njegova politika,ovo je penal za njega!Strpiljivo i dostojanstveno je sutio gotovo mjesec dana,on oko koga se vrti sav proces i koji je postao top tema citave Jugoslavije!

Ustao je ponosno,u ispeglanom odjelu,kao da je dosao na bajram-namaz.Gledao sam u njegov zatiljak,u onu plavu kosu zbog koje sam ga uvjek zadirkivao govoreci mu da je Sloven,da je dosao iz hrastovine sa Karpata,sa bracom Srbima"A ti si velis ilir,plav si ko Svabo?!"odgovarao bih mi.Volio sam ga zato sto je znao da se nasali da bude ahbab,da bude vjeran i saosjecajan,da radi opasne,ali vazne poslove.


"Svu svoju ljubav poklonio sam islamu!"
Poceo je da govori otmjeno,bez imalo straha u glasu.Poslije kurtoaznog obracanja,vjesto.onom svjom logickom moci koju mu je allah dz.s., podario,razglobio je "Drugaricinu" glupost da je osnovao "neprijateljsku grupu" protiv jugoslavije rekavsi da sa drugooptuzenim Omerom Behmenom,nije mogao da se dogovori" o jednom obicnom vjerskoturistickom putovanju"(Behmen je naimae otisao u Bec a Alija u Emirate prilikom putovanja u Emirate),"kao sto se sa njim-uza svo postovanje koje gajim prema njemu-ni o cemu ne mogu odgovoriti".Zatim je rekao kako vecinu od nas dvanaestero uopce ne poznaje(medju njima je naveo i imena) i kako vecina nas nije ni procitala "Islamsku deklaraciju".

Potom je analizirao "Deklaraciju" istakavsi njezine pasuse koje je "Drugarica2 uporno zaobilazila,kao da nepostoje u ovom svijevrsnom manifestu za islamsku politicku akciju.Jedan od tih pasusa govori o tome da se islamski drustveno politicki poredak ostvaruje samo tamo gdje su muslimani vecina i gdje postoji njihova volja da ostvare taj poredak, "a to muslimani Jugoslavije niti jesu niti zele",rece,a drugi je jasno govorio o zabrani nasilja na neistomisljenicima,o slobodi vjerovanja i politickod djelovanja za sve sve ljude u islamskom pokretu,bili oni muslimani ili ne.
"na kraju,dozvolite mi da zavrsim:Volim zemlju u kojo zivim,Jugoslaviju nikakvu joj stetu nisam nanio,a ne volim vlast,svaka je kvarna!
"jesam l rekao da ovdeje nema nikakve ideologizacije i politike,druze Izetbegovicu!" zagrmi Rizah.Sva se sudnica uskomesa."Bravo Ali!Ovo je tvoj sut!" govorio sam u sebi."Dobro,dobro" rece Alija i ponovo doda:"Svu svoju ljubav polonio sam Islamu!A oni koji su pokrenuli ovaj proces...!!!"
"Dosta,dosta..." uzviknu Rizah podigavsi se sa stolice,ali to neomete Aliju koji nastavi:"Oni koji su porenuli ovaj proces ne vide dalje od atara ovoga grada!!!"
"Ama ko Vas za to pita,druze Izetbegovicu?!" sada gotovo molecivo rece Rizah
"Na kraju,"nastavi Alija kao da i ne postoji "drug sudija","dugujem izvinjenje svojoj porodici kojoj sam,nesvjesno nanio bol!Molim je da mi halali!" zaplaka i okrenu se prema djeci,dvjema kcerima koje su vec plakale iza nas,i sinu,koji je zabrinuo zurio u svog oca-kao da ga posljednji put gleda.

Krepala pogan!!!

"Smrt muslimanima"
"Zrinjski"
"Kukasti kriz"
Samo su neki od vandalskih graffiti koji su se pojavili na Starom mostu i okolnim ducanima.
Koji je cilj ovih graffiti i njihovih autora?
Sta zele s tim ostaje da se vidi?
Ili mozda neko vec zna odgovor?

Da te volim dusa zna draga moja....

sto nemogu supe na viljusku a ni ovih podrumasa koji prave ovakve fotke i porede neuporedivo!!!

SEFA PASA DOBRO DOSAO NATRAG!!!

Neka magija praznika stigne do vasih domova
neka donese zdravlje,srecu i mir...
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Nisam odavno stavljala postove na blok ali vecina raje znaju da me mogu citati na http://empi.blogger.ba svaki dan skoro.
I evo dodjem na svoj blog i citam komentare kad nadjoh jednog podrumasa koji je komentarisao svaki post skoro.Zasto podrumasa?
Pa zato sto on garant nije dozivio pravi rat i ako je bio sa druge strane ko je pametan zna i sto historiju uci od pradjeda koji je poklonik draze mihajlovica(mislim da sam vec negdje spomenula da imena cetnika nepisem velim slovom)!!!
Ta psiha se potpisuje sa "legija"
a evo mu je jednog zanimljivog komentara:"pa i nesme srpska krv,da se proliva!srbin je srbin!car za sve vas"
Eto pogledajte njegove komntare na skoro svim postovim(ako vam nije tesko)i sami prosudie o kakvoj se psihi radi,no ja mu nezabranjujem da i dalje ostavlja komentare samo neka napise nesta razumno.
HVALA

Ovo je jedna velika hrabrost!!!

Deco bre nije vam ovo BOJ NA KOSOVU,a ja, ja zaboravila vi jos mislite da ste pobjedili ccc!!!

No coment,no,no!!!

Zbog nedostatka svjedoka sudjenje Ramizu Delalicu Celi za ubojstvo onog srpskog svata Nikole,odgodjeno je.Nastavak je zakazan za 25.oktobar.Na sudjenju se nije ni pojavio Jovan Gardovic za kojeg je ustanovljeno da je nastanjen u Beogradu,a Radenko Mirovic izostanak je pravdao smrtnim slucajem u porodici.
Ramiz Delalic brani se sa slobode,naravno!!!
E pa sta ce biti da li ce se pojaviti slijedeci put da pravdaju 4 godine klanja ja fakat neznam a vi!?!

Ev umorna sam,nikakva,ali nemogu da zaspim,niti cu dokasno mali milion stvari mi se roji u mozgu,pitanja a odgovora nigdje ili se ukaze pa nestane neki mrak ga pojede!!!
Kada ja ovako mlada citav zivot preda mnom sto bi rekli nemogu da zasoim pitam se sta se sada vrti u glavi jednog ratnog zlocinca. npr:Karadjica bas me zanima,da li on ikad spava???

Evo ide dan za danom
Tama dana,svjetlo noci
I godine dvije prodjose
Ja o tebi sanjam dugo
I za tebe zivim tugo
Ne moze nas nista razbiti...

Haubica ni maljuteke
sto topova,sto bacaca
Mi smo crni labudovi
Vojska najjaca...

Svaka nasa majka
Jato gleda sada,
Labudica svoga
Dok za Bosnu pada


I nebrini zemljo
Mi smo vojska snova
Bit ces vjecno gnijzdo
CRNIH LABUDOVA


Ostalo je mnoga toga
Iza svakog sina tvoga
Nase srce kuca za tebe...

Mrak ce proci svjetlo ce doci
Ti ces zemljo vjecno biti
Ne moze nas nista slomiti...

Gledati slike i osjecati srecu nemoze se,ja svog oca nisam kako treba ni zapamtila.sjecam se malih trenutaka srece i radosti u mom srusenom djetinjstvu.Naime 21.09.93.g. igrala sam se iz,kao djete kao djete nisam ni znala sta je rat.Onda izasao moj otac obucen u bjele hlace i kosulju,a na vratu je imao zlatni lancic,kao i uvjek lijepo ocesljan i uredan.Prisao mi je i jako me zagrlio,jako i jos jace kao nikad do tada.Reko je da me voli,da budem dobra i slusam mamu,a da ce se on brzo vratiti...
Kada je odlazio na posao bio je sretan,,nikada sretniji,rumen,nasmijan,nekako vedar..gledala sam ga kako odlazi,nisam ni mislila da ga vise nikad vidjet necu.nakon 2-3 sata ispred avlije stala su kola,najbolji drug mog oca protrcao je kroz avliju blijed ko krpa i otisao iza kuce do mog amidze koji je slagao drva...
Ja sam sa nanom sjedila ispred kuce za stolom i jela grozdze.Onda je dosao moj amidza,sjeo kraj nane zagrlio je i sapnuo joj:"Mama,Asima vise nema!!!"Grozd mi je ispao iz ruku i a ostatak se rasuo na hiljade strana bez cilja,BAS KAO MOJ ZIVOT!!!Onda je uslijedila vriska moje majke,plac,tuga,jadi,bol i sve ono najgore.Sjela sam u cosak i pitala se "ZASTO MENI TO URADI BOZE?"...
Nista vise nije bilo kao prje,NISTA,saznala sam da kad su ga u gasulhani pripremali da ga okupaju da je bio rumen i da je bio nasmijanm,I MRTAV PONOSIT!!!
I danas,nakon,svega,njega svi vide u meni,njegove oci,kosaobrazi sve ja na meni...
Ponosim se oce,ponosim se babo moj "ISTA SAM KAO TI"!!!
Ipak tesko je,danas je srijeda 21.09.2005 godine 13 gidina kako ga nema.Tesko je,neznam da li cu moci podnijet jos jedan pogled na njegove slike,suze liju same.Dusa,neznam da li vise i prisutna tu,lomi se,steze se.Neznam kako se probuditi i pomisliti da ga nema 13. godina.Tesko,zaista sve se u meni cijepa.Boli srce,u glavi pritisak,pred ocima magla.
I samo jos,nedo Bog rata,ici cu i ja u vojsku,osveticu,oca nije me strah poginuti.Imam osjecaj da bi mi bilo lakse tako neo sada...ovako!!!
Lejla

Zapadne vodje kazu:UNISTIMO ISLAM I NJEGOVE SLIJEDBENIKE!!!
Danas slusam razgovor 2 starijih ljudi

N:Ma trag im se zameo.
M:I ja kazem bio je ovo samo tihi rat protiv ISLAMA!!!

Hvala tebi Boze veliki
Tvojom smo voljom na svijet dospjeli
Na tvom cemo putu vjecno biti mi
Neka znaju dinski dusmani
Iskra je pukla ovdje u Bosni
Ide ka sebi ovaj narod prkosni
I nama je zora svanula
Jer je nama vodja Alija

Dosta je bilo tuge
Za Alijom u borbu
Mi ne znamo druge
Alija nas zove:Dodjite jarani
puske u ruke da se Bosna brani.


Tvoje ce rijeci vjecno zivjeti
Mi ce mo za njih zivote davati
Bosna nikad nece umrjeti
Neka znaju nas vidja si ti

Putevi su nasi vec odavno poznati
Slijedimo istinu sto nam je uputi
Nas Gospodar jedan jedini
Seharet u srcu vjecno cemo nositi...
...Crni labudovi

Sinoc su suze same tekle...
Usne su same izgovarale molitvu...
a ruke same hrlile ka sjajnim zvjezdama na nebu...
a moje gole krvavo tijelo mirisalo na ljiljane...
hodala sam livadama i krvlju prala noge...
privila sam lice ka zemlji,ali nisu mi bili blizu...
Pogledala sam ka nebu i trazila objasnjenje???
A nebo je pocelo plakati...
Pitam se Svevisnji koliko cu dugo jos traziti objasnjenje zasto kamenje srebrene bosanske zemlje je krvavo a opet cuti???



P.S.
Ovaj svoj san sam i pokusala nacrtati danas,kada zavrsim stavit cu vam da vidite.

Kao sto sam obela objavljujem Lelinu pricu o ocu...


NEPRAVDA KOJA ME BOLI


Kada sam sama i neznam sta da radim,sjednem i razmisljam.Cudno ali uvjek mi se misli vracaju na istu verziju proslosti bolu,tugovanju i ratu.Ponekad zamislim i pitam se zasto je moralo doci do tog prokletog rata,zasto je on uopce morao biti???
Zasto su morali poginuti svi ti nevii ljudi pa i moj otac.Mozda svima djelujem kao djevojka cvrstog karaktera i ponekad loseg ponasanja,ali ustvari slabasna u dusi.
ZASTO?
Boli me kada vidim ostalu djecu sa svoim ocevima da kupuju nesto ili da provode zajedno slobodno vrijeme,ja to nemam s kim i zaista tad se povucem u sebe.Nepravda koja me najvise boli je to dasu oni glavni ljudi,kojis u bili na celu drzave bili medju prvim na granicama kada se zapucalo,i uspjeli su spasiti voje obitelji a ostali su ginuli i gladovali.I sada za neke se nezna ni gdje su,sta je s njima,a oni glavni su opet tu i imaju izgovor da ih boli to sto se desilo Bosni i da su se i oni borili.Mrzim dnevnike i politiku samo zbog toga.Nezna zasto ali ne zelim naprijed,ili mi se cini,idem ali neznam gdje,kada stojim kao da propadam,vracam s ali nemam kome.Moj zivot je svemir potupuno izgubljen i bez smisla,pogotovo bez oca i ta me nepravda stvarno ubija i boli,mozda mi neki i nevjeruju al*tesko je,tako tesko bez oca...

Babuku(moj stari,cale)fakat mi se nepise TATA jer mi je to zabranio jedan haver sa koim treniram kaze "TATE SU NAS UBILE I KLALE" !!
E vakoooo
Babuka mi je za vrijeme rata vecinom bio gore Igman,Treskavica,Grebak i itd i napadom na Trnovo(Za one koji neznaju nek pitaju reci cu dje i sta hehe(
za dlaku je utekao cetnickim rukama 3 daba bili smo pomireni sa sudbinom da je zarobljen i da je tu kraj medjutim izvukao se!!
Detaljniju pricu o tome cu vam napisati neki dr put,sad se garant pitate sto sam ovo spomenula,pa vidjela sam par fotki od kojih se jezim BOSNJAKE U CETNICKIM LOGORIMA izgladnjele koji su pili svoju mokracu,kazem tako babuki imao si 100 sadaka sto nas narod kaze mogao si na ovoj fotografiji biti i ti!!!

Kolegica iz razreda mog novog razreda nema oca nemogu opisati osjecaj kada pricam sa njom,ili ti bilo sa kim ko je u ratu izgubio oca ili majku.Boli me kada po mene na trening dodje babo a po nju niko a pitam se kako tek boli nju!!
Razgovara sam sa njom i ustupila mi je 2-3 svoja teksta koja cu da objavim!!
Leki bit cu tu kad god ti zatrebam:-)

Danas slusam radio sa zanimljivom temom "NACIONALNI HEROJ"
Pa ko bi po vama mogao nositi tu titulu???

Covjek cija je pjesma probudila nesto u meni da pocnem sa blogom RAT U MOJOJ ZEMLJI,isti je i naziv doticne pjesme,snimio je cd pod nazivom NOVI SISTEM u produkciji XXL SOUNDS!!!
Na cd se nalazi 17 odlicnih pjesama ze jedan skit!!!
Oni koji su zainteresovani cd mogu naruciti na apghetto@hotmail.com po cjeni od 3KM.

Pjesmu (tekst)RAT U MOJOJ ZEMLJI mozete procitati sa strane a uskoro nadam se i poslusati u mp3 formatu na mom blogu!!

Tri godine u krugu,okolo satane
pale ih,kolju,ubijaju,truju
a hladne im Drina ispira rane
za slobodnu Bosnu ponosno ratuju.

Na svome pragu,cesce zgaristu,
trgaju im tijela,ali ponos dati nece,
u paklu ni hljeba da ne zaistu,
gladne ih neka sila pokrece.


Brata i sestru vratit im ne mogu,majci objasniti da su sehidi,
sto s pucnjem svakim moli se Bogu
da ih jos jednom osjeti,vidi.

Sumorni dani rata teku sve brze,
rulet zivota i smrti uz njih je tu
da svjetlost gledaju,za slamku se drze
suze i krv prolice za nju.

Gorazde da uzmu im,zivjeli ne bi,
jedino ono sigurno sve pamti
i svaki ga nosi duboko u sebi
sa njim ce zivjeti,u njemu ostati.


A kada otvore taj mracni krug,
kada ih Bosna prigrli zedne,
dusmani sigurno vratit ce dug.
Da se ne ponovi,da mu prisjedne!

Djeca Gorazda,iz Prvog maja
imat ce jarane u Baccima,
igralista ce biti baste bez kraja
trcat cei pamtiti granate po njima.

Primit ce Visegrad,Rudo i Foca,
Rogatica,Zepa i Cajnice
ostaju ljiljani,uklesana ploca
"U Bosni se ljubav radja i nice"

Poznajete li "damu" sa fotografije?

Na blogu Bez cenzure...Empire of faith zamolili su me da objavim pricu o Juki,pa evo price bice objavljena na oba bloga!

SJECANJE

-E,moj Mehmedalija,sto nisam ja Mak pa da pjesmom okitim klrvlju poskrapano bosansko kamenje i zemlju pod kojom spavaju nevine zrtve.
Bilo je to sto je bilo-vecina tako kaze .E pa ja necu reci cu po kozna koji put Rat u mojoj zemlji!!!
-sjecam se kao da je bilo juce,to mi je najvrijednije sjecanje.
jutro,miris crnog kruha,bijela kafa i pjesma ptica iz obliznjeg parka.Slusala sam to jutro dugo njihovu pjesmu,pjevale su sa notom bola,pjesma se pretvarala u odu bijesa.Zasto?
I drugo jutro,sam slusala pjesmu,pjesmu metaka,plac djeteta za ocem i majke za sinom.djeca u podrumu su plakala,trazila i molila za malo secera na dlanu,a ja,ja kao da sam cekala nesto ili nekog.Mozda babuku da mi donose cokoladu,kao prije dok bi mu umornom iz trece smjene uvjek izmamila po jedan osmjeh. Vrata na podrumu se otvorise,na pragu je stajao mladji covjek crne kose,duguljastog i zabrinutog lica.Iz jakne je izvadio cokoladu i rekao evo ti babuka poslao,ja sam pocela plakati i pitati dje je babo a on me tjesio nisam htjela da se vratim mami u narucje iz njegovog sa vrata je skinuo zelenu maramu i dao mi i rekao da ce me ona cuvati dok babo nedodje,prestala sam da placem.

Sarajevo grade moj,
Juka heroj sin je tvoj....R.I.P.

Hmmm!!!

Kada je muziku u pitanju kazu o ukusima se neraspravlja ajd ok!
Ja slusam rock ti hip-hop,onaj sevdah sve moze ali mi nikako u glavu neide kako se neko moze opustiti uz Cecu,Draganu i sl. to mi jasno nije i jos pricaju o Cecinom koncertu na Kosevu e pa stvarno ja neznam kakav je ukus slusati Cecu pored Harisa,Halida,Safeta...!?!(ako vi znate recite mi molim vas)

Hiljadu posjeta,neki dodju nes procitat neki slucajno,pa svjedno hvala vam.Kaze mi haver ponestat ce ti tema za takav blog,nevjerujem,sta vi mislite?

U u uduzenju "Zena-zrtva rata" skriva se identitet zene koja je vise od 100 puta silovana u zgradi "Partizana" u Foci.Jedan od silovatelja spomenute bio je Dragan Zelenovic Zelja koji je prekjucer uhapsen u Rusiji.
Zena pos sifrom "Foca1" danas je nakon svih patnji koje je prezivjela trajni invalid,a vjest o hapsenju Zelje zatekla ju je u bolnickom krevetu,ni bolest,niti bilo sto nemoze je sprijeciti da svjedoci protiv njega jer broji minute do trenutka kada ce se suociti sa njim.

Zelenovic je silovao i mucio djevojcice,djevojke i zene u Karamanovoj kuci,u zgradi "Partizan",hangarima "Livade",ribarskom restoranu,po privatnim kucama i stanovima.
Sve one spremne su svjedociti protiv njega.

(Ja licno smatram da na ovom svijetu nepostoji nacin na koji se treba kazniti navedeni ali nek i to prodje,Bozija kazna je ipak najteza!!!)

Nema para!
Uzalud te traze kukavice u brdima oko Treskavice!?!

Ocel ko krug!?!

Dio filma i tekst objavljeni su na srbijanskoj Internet staranici "srpska politika",ciji je "glavna junacina" samozvani politicki analiticar zvonimir trajkovic.
Sve postaje jasno kada se procitaju tekostovi i biografija navednog,od 1990. do 1993. godine bio je milosevicev savjetnik,a od 1994. do 1997.njegove savjete koristi zlocinac karadzic.Osim sto u svoim tekstovima apsolutno negira genocid i zlocine u Srebrenici,trajkovic se hvali kako je i sam ucesnik "srebrenicke operacije".
"Ja sam u doba izvodjenja operacije Srebrenica bio savjetnik radovana karadzica i bio sam uz njega sve vrijeme izvodjenja te operacije"-hvali se trajkovic.
Jos se navodi da je "orginalni snimak" poslan slobodanu milosevicu u Hag i on ce "cijeli film sa ovim krajem gdje strijeljani muslimani ustaju" prikazati onda kada dodje na red dio optuznice za Bosnu i Hercegovinu,pa i za Srebrenicu".

Samo se pitam dokle ce negirati GENOCID U SREBRENICI(mozda kada svi stanu pod jednu krosnju drveta),sta vi mislite!?!

Na nekoliko internet stranica naravno u reziji karadicevih i milosevicevih(stvarno vise nema potrebe da imena ili prezimena tih jadova pisem velikim slovom) potparola u srbiji(a ni srbiju) pojavila se laz-JADNA DA JADNIJA BITI NEMOZE!!!
Prema dolje navedenim jadovima snimak na koima skorpioni svirepo ubijaju sestoricu Srebrenicana "MONTIRANI FILM U KOJEM SU KORISTENI CORCI"!?
Na Internetu su cak ponudili i kraj filma na kojem dvoica od sestorice Srebrenicana "USTAJU"???
U popratnom tekstu stoji da je "grupa mangupa htjela da namagarci Natasu Kandicu joj navedeni film prodali za 100 hiljada eura, ali su odsjekli kraj na kome se jasno vidi da je to bila filmska montaza i da su "muslimani strijeljani" corcima te da poslije snimanja ustaju,a snimatelj ih pozuruje jer ce mu iscuriti baterije!?!
-Ali posto film nije dobro snimljen "glumci" su slabo odigrali uloge,,nema krvi,a bilo je i tehnickih gresaka pri snimanju od toga se tada odustalo.
Je su li normalni ?????????????????????????????????????

Potresen sam dokumentacijom koju sam procitao o stradanju muslimana u Bosni,pogotovo o zenama koje su silovane po velikosrpskim logorima i hangarima za tu namjenu.Prije svega,mislim na knjigu "Molila sam ih da me ubiju",koja mi je iz ruku ispadala dok sam je citao.Tu sam procitao strasnu ispovjest jedne lijepe muslimanke koju su "CETNICI SILOVALI I TAKVU GOLU NATJERALI DA KLANJA"

Dzemaludin Latic

Od samog pocetka agresije pa do Daytona, kontinuirano se raspravlja o dolascima,odlascima,korustima i stetama od prisustva mudzahedina u Bosni.Za sve to vrijeme mudzahedini su kontinuirano boravili na ovim prostorima,danas ih najvise ima u Bocinji,selu koje petnaestak kilometara udaljeno od Maglaja.Putnici koji kroz ovaj kraj krenu ka Zavidovicima mozda ce primjetiti da je na saobracajnom znaku crnim flomasterom napisano "DZIHAD".No, tesko da ce shvatiti da ovo ne pise slucajno na znaku upozorenja-dionica koja slijedi predstavlja drugaciji svijet od onog tipicnog bosanskog.
Bocinja je nekada bila srpsko selo,o tome svjedoci i pravoslavna crkva koja i dan danas stoji na svom mijestu,tokom rata je ostecenja i napustena kao i vecina kuca.U renoviranoj skoli je napravljen mesdzid.Jedina prilika da se na ulici vidi vise ljudi je vrijeme namaza.Bocinja broji oko 330 stanovnika,njih 50 su mudzahedini koji su tokom rata stekli bh. drzavljanstvo,no i sami Bosnjaci ovdje zive drugcije nego u ostalim selima..Izbjegli su sa okupiranih prostora novembra 1995.godine stanuju ovdje.Prihvatili su komsije mudzahedine toliko revnosno da ih danas razlikuje samo boja koze.Ipak najprepoznatljivija zajednicka karakteristika ino i domacih nije brada,vec zene-sve su Bosnjakinje!!!



nastavlja se(sa zadovoljstvom)...

I ako u ne njegovoj BiH,na njegovom mezaru u Belgiji pise "GENERAL JUSUF PRAZINA JUKA".Covjek koji od sviju nas ima jedan od najacih fakulteta "ZIVOTNO"!!!
Kada su na pocetku rata mnogi gledali kako ce zbrisati iz grada Juka je je ispred Druge gimnazije posrojio vise od 3.000 momaka i rekao:ONI BRANE SARAJEVO.
Ti momci dobili su naziv Jukini vukovi.Neki su ih voljeli neki ne,np i dan danas neki od njih nose pecat svog komadanta.



nastavlja se...

Faith in action!?!

Jucer je u Lukavici odrzana utkamica Slavija-Sarajevo sa pocetkom u 18 h,na utkmici je bilo oko 3.000 "nasih".Stadionom su se orile navijacke pjesme ili hmmm nesto drugo tipa:

"Da te nije Alija,svi ste vi turci,nije malo 500god,tekbir,naser oric,ovo je Bosna,niko te nikad mrzi nije ko sto te mrzim ja Srbijo,Srbijo kurvo balkanska"


Utakmica je zavrsena rezultatom 1:1!!!

I utkamice su postale verbalno ratiste!!!

Danas se vracam trolom sa treninga negdje oko 15:00,i ja otkako znam za sebe na vratu nosim lancic sa privjeskom mjseca i zvijede dje je malim slovima ugravirano Allah,i danas tako ulazim u trolu i ukoliko sam usla i uhvatila sa za rukohvat "gospodza" koja je sjedila ispred mene napala me sa rijecima tipa "balijska kurvo,kako te nije stid to nositi",i jos par uvreda koje su toliko proste da ih nemogu ni izgovoriti.Nisam se trudila puno joj obajasnjavati nesto sam rekla subhan alla,naravno pocela se svadjati i sa ostatkom trole,pa je hairli izasla na narednoj stanici.

E pa zar je doslo dotle!?!
U svakom BH gradu vidjet cete krstove na mnogim vratovima a ja da nenosim "mjesec i zvijedu" -jer eto to je balijsko eeeeee.

E skinut mi je mogu kad umjesto mjseca i zvijede na nebu bude krst i 4c!!!

!!!???!!!???

Kad utone u tamu i podje na pocinak
jedna zvjezda na nebu sja samo za sjaj Sarajeva,grada mog...

LJudi sta vi mislite o komadantu filmske biografije Jusufu Juki Prazini!?!

Sinoc sam sanjala divan i pomalo cudan san!!!
Sjedimo i pricamo,On me savjetuje,kaze:"Djete nedaj svoje a tudje ne zeli"!!!
Ja i dedo Alija sjedimo i pricamo o Bosni eeeeeee,lijepa zemlja je svaka ali nijedna nije kao Bosna moja!!!!!!!
Evo i sada kisa malo malo pada ali ne place kao onog dana kada je otisao On!!!

Teta Ljiljana pozvala svog dragog da se preda uh jojjj zalosna joj majka patnje!!!!!!

Nakon 10 godina ga pozvala da se preda jadnica eto nemoze vise da izdrzi svakidasnje provokacije,uznemiravnja i sta jos nije nabrojala ccc al glumi zena majko mila,al stas uvjek ima ostrih kriticara hehe!!!Pa kad je toliko uzenemiravaju sto nema nijedne podnesene prijave u policiji na Palama ako je tako!?!

E ,moram kontaktirati gospodina i gospodzu Smith,da Oskara predaju gospodinu i gospodzi Karadzic,pa jeb... ljudi su zasluzili cuj...


Dragiiii predaj seeeeeeee.................

Dosla sam maloprje iz grada i upalim VICKA(tako ja zovem TV jos od malena), i saltam kanale na jednom Ceca,na druom Dragana,na trecem Vesna pu jeb....m..... da se covjek zgrozi!!!
I tako se sjetim Juke kako je cetnicima pjevao preko stanice!


"Imao jednu crnu svesku,uzme je,pa lista,trazi i pjeva jednu po jednu pjesmu preko stanice.Cetnici njemu cecu i dole navedene pjevaljke (koje meni licno zvuce ko da je neko bacio harmoniku na drogiranu macku)a njima Juka Zaima Imamovica i Saju,eee Juka ,Juka!!!

Ma nije Juka samo pjevao pjevali su i Juki,sjecate se one:"Sarajevo grade moj,hrabri Juka sin je tvoj..."


nastavlja se...

Nakon sto je napokon crko ganjajuci pet miliona(sta je ba 5 miliona za Srebrenicu ili citavu Bosnu) za svoju familiju cika Mladic stize na nebo.

U istoj celiji ga doceka "VELESRPSKI HEROJ cika KARADZIC",kako nakon sto je zavrsio ciscenje WC-a riba podove celija!!!

cika Mladic:"Alo bre si normaalan,des ti to raditi lakse ti je bilo da si ostao dole da koljes i silujes,pa ti si heroj covece de ces ti da cistis govna?"

cika Karadzic:"E jebote,videt ce mo sta ces ti da radis kad Tito opet bude dezurni!!!"




(naravno tekst o Juki ce biti nastavljen,nisam mogla a da sa vama "BRE NE PODELIM OVAKO NESTO,JEBOTE")

Drag mu je bio ovaj razgovor Tuskog beglerbega i Huseina K.G.

Kada turski beglerbeg rece Gradascevicu"Nema vise Bosne,a nece biti ni Bosnjaka,Huseine...Gines za drazavu koja nikad nije postojala niti ce."Husein Kapetan Gradascevic mu je odgovorio sljedecim rijecima:"Ima Bosne, beglerbeze i Bosnjaka u njoj!Bili su prije vas i ako Bog da,biti ce ih i poslije vas!"


....nastavlja se....

Attentaro ili ti ga na naski bilo napad na javnu licnost iz politickih razloga u svjetskoj javnosti cesto je i sinonim za nase drago Sarajevo,ali atentat koji Sarajevo te samu Bosnu lansirao po drugi put u vrh svjetske orbite veze se za pocetak 1992 godine na Bascarsiji kada je tada ali "tada" N.N. osoba
izvrsila atentat na "SRPSKOG SVATA"!


Eh et ti i taj " 1 SRPSKI SVAT" da bude povod za rat,za satro osvetu Srba Bosnjacima auu p.....!!!
Haloooooooo Srbi ejjjjjjj,nije niko vesla siso niti trvau paso,i ni manje ni vise ubijo ga RAMIZ DELALIC CELO-Nide veze sto Maca kaze!

Delalicu et pocelo sudenje za atentat na Gardovica-ali Celo kriv za rat u Bosni!?!
Postoje tvrdnje i dokazi da su ti "SRPSKI SVATOVI" na Bascarasiji bili cista provokacija-Boze dragi od koga li HEHE!?! Mlade uopce nije bilo kazu(vrijeme referenduma za nezavisnost BiH i vrijeme proglasavanja srpskih autonomnih oblasti)!!!

Eh eto Celo poceo rat,a samo nek mi objasne sta je Karadzic radio par dana prije:SA PARLAMENTARNE GOVORNICE UVELIKO NAJAVLJIVAO GENOCIG-NESTANAK JEDNOG NARODA( Arkanovci su vec uveliko hrlili ka zemlji i harali po Hercegovini.Nakon toga Celo je bio komadant prvo Trce brdske,te poslije
zamjenik komadanta devete motorizovane,bio ranjen tri puta na prvim borbenim inijama odbrane naseg opsjednutog Sarajeva,nazalost kada je ranjen na Mojmilo ostaje invalid. Rahmetlid dedo Alija mu je poklonio pistolj sa posvetom!
Gostujuci u jednoj TV emsiji,Delalic sam sebi pripisuje ubojstvo "SRPSKOG SVATA",bolno ili ne,ironicno ili ne zakljucite sami!Neznam koliko vas pamcenje sluzi na malu "koincidenciju datuma 26 oktobar",bio je to datum Celine zadnje presude istog tog dana ubijen je Musan Topalovic Caco-komadant Deste brdske,a Celo kao zamjenik komadanta Devete motorizovane predao se tadasnjem premijeru doktoru Harisu S.).

I et Karadzicevi "CETNICI" su se cetiri godine svetili i vrsili atentate na Sarajevo,na Bosnu,cetiri godine su klali,ubijali djecu,starce,bez obzira na spol ili ti bilo sta,svetili se kazu,SVETILI SE ZA "1SRPSKOG SVATA",eh et ti?

Samo nek su saralije zajedno sa Celom pocele rat et,e cetnici cetnici nikad se opametiti necete!!!

RAMIZ DELALIC CELO POCEO RAT U BOSNI HAHAHAHA!!!

Na iskonu zivota...
Kad su vas zvjeri,pohotne i krvoločne zvjeri...Oprosti mi Svevišnji što bićima tvoim zlo nekazano nazvah,
zlo nekazano nazvah...
Kad su va zloljudi tmine...,braćo,sestre,mrakom zatočenja svili Bosnu su,dah njen su u mraku svim mitomanskim vas zatoćili...

Zvjezdeeba od bola padale su,a mjesec nikad mlad bio nije tih ratnih devedeset i nekih.
Pagani tropisti,kad su te bosnjakinjo,sobom i zlom svoim htjeli nadčastiti,bosnu ti majku i domovinu,čistoču joj čednu htjeli ubiti,zgaziti...
bivša da bude,da nestane...

Bosnom tad odjeknu glas,bijesne tisine hir i mrtav šehid postade živ...

Čitava Bosna Bogu Svevišnjem hrli...NE;NE
NEnestade...Bog prosu istinu po njoj...
NE,NE,NEnestade sestro,probudi se iz sna tmine ...
OSTADE ČASNA I BOGU POKORNA,
BAŠ KAO TI...

"Bosna te grli,a ti Bosnu,sloboda te grli,a ti slobodu...
Žrtva se opet oplodi plodom,ti se poluživa orodi rodom...
Bosna ti majka životom i slobodom!!!

Proći ce ovim tlom ko zna koji pitac vrli i zapitati a tko je ta!!!!??
A odgovor uvjek isti.......Bosna stamena od kamena!!!

Vječni vam je trn u oku Bosna Srebrena mirisom ljiljana opojna!

S poštovanjem i ponosom čuvamo uspomenu na vaše hrabre duše i molilo Allaha dž.š. da vam podari najljepše dzennetske ljepote...Amin


and,HAVE YOU EVER FEEL BREATH OF SREBRENICA!?!

Misli o ratu...
Kazem rat-mislim sranje,iscekivanje agonije smrti!!!
Nista drugo nisu ni osjećali BOŠNJACI,nista drugo nije ni bio "TAJ" RAT!?!


"da li ce ikad prestati misli o ratu,da li ce ikad vise vjerovat brat bratu???"



Nepreglednost na ulici zivota poslje rata,cini me nervoznom,a sama postojanost cini me dosadnom.Između cetiri zida,između cetiri najbolja saborca koji su uvjek uz mene kada vodim najtezu čovječiju borbu-BORBU sa samim sobom,BORBU sa mislima o ratu!!!
Najopasnija sam i puno je zla u moim mislima kada sam sama sa svoim mislima,MISLIMA o RATU.

Ko juce su nas klali i mucki na kucnom pragu ubijali!Tri i pol godine smo dokazivali nevinost,da sami ne bacamo granate na sebe u Sarajevu,u citavoj Bosni.Prepusteni katalima,KATALIMA cija je jedina zelja i cilj bio( sarkasticno ali istinito kao i uvjek),izbrisati nas sa lica zemlje,ubiti nam majku nas pradjedova ubiti nam i zgaziti Bosnu,hahaha ubiti Bosnu,srusiti mu srce Sarajevo,haha srusiti grad u kojem ce se do sudnjeg dana cuti ezan!?!
Ma nekazem ja nista ljudi jel da???Mozda i hoce KAD NA NEBU UMJESTO MJSECA I ZVJEDZE BUDE STAJAO KRST(istinskog vjernika garant nije) I CETIRI C(s), e tad ce dragi moji najverojatnije imati sansu.


Nepostoji san sa koim sam utonula u crnu nočcu,a da nije poceo sa mislima o ratu i glavama mrtvim!?!PAMTILO SE NEPONOVILO SE!!!

Setam tako Bosnom kroz gradove,setam,cutim i gledam razne face prolaze po gradu ali svaka od njih ima svoju fasadu-"FASADAU RATA",ispod koje ko zna koliko boli je za dusom,MAJKE,OCA,SINA,KČERI,BRATA,SESTRE,DRUGA???


"da li ce ikad prestat misli o ratu???"

ne,ja im neču dozvoliti,necu dozvoliti da zaboravim krv po licu, strah u dječjem malom srcu i nadu kakvu samo djete moze imati tako snaznu i iskrenu,NADU DA PREŽIVIM I SVIJETU PRIČAM O RATU U BOSNI,U MOJOJ ZEMLJI(pomislit ce te da sam luda ili nacionalista i ko zna sta jos)!!!

E nek ljudi misle sto žele,ali strah i stid bi kolali mojom krvlju i dusom,strah i stid da zaboravim Markale,Srebrenicu,Kapiju,Focu...

Od straha istida "RAT U MOJOJ ZEMLJI" necu spakovati u kofer "VJEČNOST ZABORAVA" i baciti u rijeku koja sto proguta nikad iz svoje utrobe nepobaci,kao sto je Bošnjakinja pobacila nerodženo čedo...O Bože...

"NE NEČU ZABORAVITI RAT U MOJOJ ZEMLJI BAR TO JOJ
DUGUJEM JA I VI"


E,moj Mehmedalija,što ja nisam Mak a pisem na ovom blogu ili ti bilo dje kitim Bosnu pjesmom,Bosnu i njene kamene spavace,modre rijeke???
Ja Mehmedalija druze moj pisem o RATU,o šehidima koji cekaju da pravda bude provedena.
Zamislite to braco i sestre,zamislite to čekaju,Oni čekaju!!!
Čekaju,a bili su najljepse i najhrabrije klasje majke nam Bosne!
Požeto je klasje ali OSTALO JE ČVRSTO KORJENJE ZALIVENO KRVLJU,ZALIVENO OPOMENOM...


I nećete,niko od vas neće nači odgovor na pitanje:Zasto je ubijeno jedino majčino,nevino čedo?,Ali naci ćete odgovor na pitanje:Zašto preživjeli korjen klasja treba da zna istinu i dozivi pravdu?Zato što će svaki korjen stasati u mlado klasje koje voli da se raduje suncu i živi srećno!!!

I nećete naci odgovor na pitanje:Zašto je majčina ružica bijela od krvi porumenila,zašto je klečila na koljenima i molila Svevišnjeg da je ubiju samo da joj u utrobi neraste paganski plod?Ali naći ćete odgovor na pitanje:Zašto če sutra moje i vaše čedo,nase bijele ružice i zlatno klasje ponekad rosnim obrazima od suza zbunjeno gledati u prazno?Zato sto cu ja im reči istinu i što ćec ti im reči istinu,da pruze ka nebu ruke i mole ...

"Bože oprosti onim koji zlo zaboraviti mogu i oprosti meni koja zaboraviti nemogu RAT U MOJOJ ZEMLJI"